Prema izvještaju Međunarodne novinske agencije ABNA - Događaji posljednjih godina, posebno indirektni, a zatim I direktni sukob s Iranom, pokazali su da se sigurnost I opstanak ovog režima ne zasnivaju na domaćim sposobnostima, već na političkoj, vojnoj I finansijskoj podršci Sjedinjenih Američkih Država I drugih zapadnih saveznika.
Na nivou javnog mnijenja godinama je postojalo uvjerenje da izraelski režim ne može opstati bez zapadne podrške, ali zanimljivo je da danas ovu tvrdnju ne ističu samo protivnici Izraela, već i visoki zapadni zvaničnici naglašavaju da je opstanak ovog režima upitan bez strane pomoći.
U tom kontekstu, američki predsjednik Donald Trump je, govoreći o tome šta bi se dogodilo izraelskom režimu bez američke pomoći, izjavio: „Izrael bi odavno bio uništen da se nisam umiješao. Mogu zaustaviti izraelske napade na Liban. Oni me poštuju i rade sve što im kažem.“
Ove riječi ukazuju na više od političkog razilaženja između Washingtona i Tel Aviva. Trump praktično priznaje da Izrael ne zavisi od Washingtona samo za nastavak rata, već i za donošenje strateških odluka. Kada Trump kaže da može obuzdati Izrael u regionu ili uticati na njegove poteze, to ukazuje na stratešku zavisnost ovog režima od Sjedinjenih Država.
Masovna američka pomoć Tel Avivu
Trumpove izjave dolaze u trenutku kada pregled 78-godišnjeg partnerstva između Washingtona i Tel Aviva pokazuje da je najveći dio izraelske vojne moći i sigurnosne infrastrukture izgrađen zahvaljujući ogromnoj podršci SAD-a i njihovih saveznika.
Prema zvaničnim podacima američke vlade, Washington je do danas Tel Avivu pružio više od 300 milijardi dolara direktne i indirektne pomoći. Na osnovu desetogodišnjeg sporazuma iz 2016. godine, SAD su se obavezale da će godišnje izdvajati 3,8 milijardi dolara vojne pomoći. Od početka rata u Gazi, Kongres je odobrio dodatne desetine milijardi dolara hitne pomoći za jačanje izraelske ratne mašinerije.
Veliki dio vojnog arsenala režima dolazi direktno iz SAD-a, od borbenih aviona F-15 i F-35 do bombi za probijanje bunkera, presretačkih projektila, sistema protivvazdušne odbrane i napredne obavještajne opreme, koja se bez ograničenja isporučuje za upotrebu protiv protivnika Izraela. Čak je i čuveni sistem „Gvozdena kupola“, koji se dugo predstavljao kao simbol izraelske odbrambene moći, razvijen uz milijarde dolara američkog finansiranja.
Zvaničnici Bijele kuće su više puta posljednjih godina priznavali razmjere američke podrške. Tokom vrhunca rata u Gazi, bivši predsjednik Joe Biden izjavio je: „Da Izrael ne postoji, morali bismo ga izmisliti kako bismo zaštitili američke interese u regionu.“ Biden je također više puta naglasio da je američka posvećenost sigurnosti Izraela „željezna“ te se čak proglasio cionistom. Njegove riječi suštinski potvrđuju da okupacioni režim nije nezavisan akter, već jedno od najvažnijih strateških sredstava SAD-a u Zapadnoj Aziji, čiji opstanak ima veliki geopolitički značaj za Washington.
Pored finansijske i vojne pomoći, Tel Aviv već dugo uživa zaštitu Washingtona u međunarodnim institucijama. Desetine antiizraelskih rezolucija u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija blokirane su američkim vetom, što analitičari smatraju ključnim razlogom zbog kojeg je Izrael zaštićen od međunarodnog pritiska. Bez te političke zaštite, Tel Aviv bi se suočio sa mnogo većom izolacijom i znatno većom cijenom svojih postupaka.
Moć Osovine otpora otkriva izraelske slabosti
Iako su SAD i evropske zemlje nastojale prikriti ranjivost Izraela pružajući mu ogromnu vojnu i sigurnosnu pomoć, udarci koje je Osovina otpora zadala izraelskom režimu sve više otkrivaju njegovu strukturalnu slabost i krhkost.
U prošlosti je Tel Aviv, oslanjajući se na vazdušnu nadmoć i vojnu tehnologiju, mogao brzo završiti ratove i prisiliti protivnike na povlačenje, ali danas se situacija promijenila.
Najznačajnija promjena bila je postepeni rast sposobnosti Osovine otpora i stalno slabljenje izraelskog odvraćajućeg potencijala, čiji su prvi znakovi postali vidljivi tokom 33-dnevnog rata s Hezbollahom 2006. godine. Taj sukob, koji je trebao biti završen za nekoliko dana, pretvorio se u jedan od najvećih izazova za izraelsku vojsku. Na kraju rata, uprkos američkoj podršci, Tel Aviv nije uspio ostvariti mnoge od svojih ciljeva, a mit o nepobjedivoj vojsci prvi put je ozbiljno poljuljan. Kasniji ratovi u Gazi pokazali su da izraelska ratna mašinerija više nema sposobnost da taktičke uspjehe pretvori u strateške pobjede.
Posljednjih godina ovaj trend je ušao u novu fazu. Rastući raketni i bespilotni arsenali Irana i grupa Osovine otpora doveli su izraelski režim pod veću prijetnju nego ikada ranije. Gradovi koji su nekada bili daleko od linija fronta sada su dio zone sukoba, što cijenu bilo kakvog vojnog avanturizma režima podiže na nivo koji se ne može ignorisati.
U takvim okolnostima, Tel Aviv više nego ikada očajnički treba finansijsku i vojnu podršku SAD-a i drugih zapadnih pokrovitelja kako bi održao vojnu nadmoć, upravljao sigurnosnim krizama i sačuvao svoj regionalni položaj. U stvarnosti, ako bi zaštitni kišobran SAD-a i članica NATO-a bio uklonjen iznad Tel Aviva, mnogi faktori koji su do sada osiguravali opstanak izraelskog režima počeli bi se urušavati, što bi moglo dovesti do scenarija kolapsa Izraela mnogo prije nego što to predviđaju jevrejski apokaliptički tekstovi.
(PIS Journal)
Your Comment